Tvrdnja da su Stonske zidine najduže nakon Kineskog zida tehnički se može okarakterizirati kao netočna, neprecizna i dezinformativna, ali istovremeno ukazuje na stvarnu važnost ovog spomenika
U članku originalnog naslova 10 places ruined by tourists, and where you should go instead britanskog medija The Telegraph, koji je prenio Jutarnji list, tvrdi se kako su Stonske zidine “najduže na svijetu nakon Kineskog zida”. Ova tvrdnja, iako zvuči impresivno i zasigurno doprinosi atraktivnosti destinacije, zapravo sadrži elemente dezinformacije. Naime, prema podacima dostupnima u relevantnim izvorima, na stranicama turističke zajednice općine Ston, kao i usporednim analizama obrambenih zidina diljem svijeta dostupnih na svjetski poznatoj enciklopediji Britannica – Stonske zidine nisu drugi najduži zid na svijetu.
Na stranicama prethodno spomenute enciklopedije, Kineski zid nesumnjivo je najduži obrambeni sustav, s ukupnom duljinom od približno 21.196 kilometara. U usporedbi s tim, Stonske zidine protežu se na nešto više od 5,5 kilometara (izvorno do 7 km prije rušenja dijelova), što ih svakako ne svrstava na drugo mjesto u svijetu. Postoje brojni drugi fortifikacijski sustavi čija je duljina znatno veća. Primjerice, Hadrijanov zid u Velikoj Britaniji dug je oko 117 kilometara, Veliki zid Gorganske ravnice u Iranu mjeri oko 195 kilometara, a Aurelijev zid u Rimu mjeri duljinu od 19 kilometara.
Ipak, važno je istaknuti da su Stonske zidine jedan od najdužih sačuvanih srednjovjekovnih obrambenih sustava u Europi i to s naglaskom na činjenicu i dodatak „po kojima se može hodati“.
O Stonskim zidinama kao važnom spomeniku kulture
Najznačajnije zapise o ovom važnom spomeniku kulture svakako je ostavio čuveni arheolog mr. sc. Ivica Žile, viši savjetnik-konzervator u Upravi za zaštitu kulturne i prirodne baštine – Konzervatorskom odjelu Dubrovnik. Djelovao je gotovo tri desetljeća u najzahtjevnijem segmentu svoje struke te je tako povodom obnove stonskih zidina (2003-2009) u stručnom časopisu Kvartal koji prati tekuća zbivanja na području povijesti umjetnosti u Hrvatskoj napisao: „Stonske su utvrde bez ikakve sumnje najveći graditeljski pothvat Republike izvan Grada; cjelokupna im je duljina dosizala oko 5.500 m, a obuhvaćale su zidine Stona i Malog Stona, Veliki zid s trima tvrđavama i Veliki kaštio (Tvrđava sv. Jeronima), izdvojenu utvrdu podignutu radi zaštite stonskih solana. Zidine i tvrđave flankirane su s deset okruglih i tridesetjednom četvrtastom kulom te sa šest polukružnih bastiona.“.
U spomenutom djelu autor pojašnjava kako se i kroz minule godine obnova (nakon ratova, potresa i ostalih nepogoda) pristupalo obnovi zidina „Prema običaju starih Dubrovčana, ni u Stonu se nije pri usavršavanju i pojačavanju zidina rušilo staro, već novo samo nadodavalo, tako da Ston ima sačuvanih dijelova zidina iz prve polovine XIV. stoljeća. Ipak je sve to tako udešeno i prilagođeno jedno drugomu, da bi, da su u cijelosti sačuvane te utvrde, kakve su bile do 1874., mogle stati uz bok glasovitom Carcassone u Francuskoj.“.
Značajno je da su stonske zidine svoju obrambenu ulogu sačuvale do početka 19. stoljeća. Po tome su zaista jedinstvene i u tom se kontekstu njihov značaj ne može umanjiti. Problem nastaje kada se selektivnim isticanjem podatka, poput izjave da su „druge najduže na svijetu“, zanemaruju ili iskrivljuju širi povijesni i geografski konteksti. Takvo navođenje pridonosi stvaranju dezinformacija, koje se lako šire u medijskom prostoru i oblikuju pogrešnu percepciju javnosti.
Usporedbe sličnih zdanja u svijetu
Prema službenim podacima Društva prijatelja dubrovačke starine, Stonske zidine prostiru se na dužini od 7 kilometara, dok je njihova visina u prosjeku između 5 i 10 metara. Sustav čine zidine Ston i Mali Ston, Veliki zid s 3 tvrđave, dok su zidine i tvrđave flankirane s 10 okruglih i s 31 četvrtastom kulom te 6 polukružnih bastiona. Složeni obrambeni stonski korpus oblikovao se gotovo četiri stoljeća, zbog prilagodba terenu i razvoja naoružanja, što ga čini jednim od najsloženijih obrambenih sustava u Europi. Danas je znatan dio fortifikacijskoga sustava obnovljen te o njemu vodi brigu Društvo prijatelja dubrovačke starine.
Kako bi se stekao bolji uvid u dimenzijske omjere sličnih zdanja u svijetu donosimo informacije o odabranim znamenitostima i to onima koje je Amy Tikkanen, glavna urednica Enciklopedije Britannica opisala u svom članku naslovljenom 5 Famous Border Walls. U nastavku donosimo podatke o duljinama (visina/širina) te ostale specifičnosti prikazanima u tablici 1. radi bolje preglednosti i lakše usporedbe.
Tablica 1. Informacije o duljini, visini i širini sličnih zidina u svijetu
| Naziv zidina | Lokacija | Duljina | Zanimljivost |
| Kineski zid | Kina | 21.196 km (6 – 7 m/6,5 m) | Izgradnja je započela u sjevernoj Kini u 7. stoljeću prije Krista i trajala je dva tisućljeća. Navodno je tijekom izgradnje poginulo do milijun radnika – što je zidu dalo nadimak “najduže groblje na Zemlji”. |
| Berlinski zid | Njemačka | 160 km (3,6 m/1,2 m) | Izgradnja je započela u noći s 12. na 13. kolovoza 1961., a sustav zidova i drugih sigurnosnih mjera na kraju se protezao 45 kilometara kroz Berlin i 120 kilometara oko Zapadnog Berlina. Unatoč tome što je imao stražarnice, položaje za topove i mine, zid je postao mjesto bijega o kojem se mnogo pisalo, a vjeruje se da je prešlo oko 5.000 Istočnih Nijemaca. |
| Veliki zid Gorganske | Iran | 195 km (6 – 10 m/10 m) | Izgrađen je u 5. i 6. stoljeću za vrijeme Sasanitske dinastije i bio je osmišljen za odbijanje napada, uglavnom Heftalita i Turaka. Zid se proteže na oko 200 kilometara današnje pokrajine Golestan i uključuje gotovo 40 utvrda. Osim barijere, morao se izgraditi i složen sustav kanala kako bi se osigurala voda za proizvodnju 200 milijuna cigli. Cigle su bile crvene, što je inspiriralo nadimak zida: “Crvena zmija”. |
| Hadrijanov zid | Ujedinjeno Kraljevstvo | 117 km (4,5 – 6 m/2,4 – 3 m) | Ova rimska barijera izgrađena je kako bi zaštitila sjeverozapadnu Britaniju od barbara. Radovi su započeli na zahtjev rimskog cara Hadrijana (vladao 117. – 138. godine), a trebalo je oko šest godina da ih 15.000 pješaka dovrši. S vremenom je proširen na oko 117 kilometara i ostao je u upotrebi do otprilike 410. godine. |
| Zidovi mira u Belfastu | Irska | 34 km (?/10 m) | Zidovi mira (ili linije mira) prvi put su izgrađeni u Belfastu 1969. godine kako bi se odvojile katoličke četvrti od protestantskih. U to vrijeme, Sjeverna Irska bila je usred “Nemira”, nasilnog sukoba između unionista (uglavnom protestanata), koji su željeli ostati dio Ujedinjenog Kraljevstva, i nacionalista (katolika), koji su se željeli pridružiti Irskoj. Na kraju je podignuto otprilike 100 zidova i drugih barijera. |
Izvor: https://www.britannica.com/story/of-walls-and-politics-5-famous-border-walls
Mišljenje kompetentnog stručnjaka
Za mišljenje o navedenom pitali smo dr. sc. Zorana Klarića, znanstvenog savjetnika u Institutu za turizam koji nam je slikovito pojasnio „Vezano uz Stonske zidine one nisu druge najduže niti u kategoriji očuvanih zidina (osobno sam ih vidio nekoliko samo u Indiji), nego samo među očuvanim zidinama po kojima se može hodati. To je otprilike kao da netko kaže da je napravio najdulju štrudlu na svijetu, a ne kaže da je ona najdulja samo među štrudlama od borovnica i da postoji na desetke duljih štrudli od sira, jabuka, višnji itd.“. Također, pitali smo ga smatra li da je širenje ovakvih dezinformacija rezultat lijenosti u provjeravanju informacija koje pišu ili ipak to rade svjesno? Klarić je na to pitanje odgovorio „Jedan od osnovnih ciljeva medijskog izvještavanja je izazivanje pozornosti, što se postiže pružanjem informacija koje privlače velik broj čitatelja. To je osobito izraženo kod blogera i novinara čije se vijesti ponajviše čitaju na društvenim mrežama, jer je za uspješnost takvih novinara ključno prikupljanje što većeg broja pratitelja i ‘lajkova’. Neki novinari i blogeri su pritom samo ‘lijeni’ provjeravati informacije koje prenose, ali ih ima i mnogo koji su svjesni da je ono što su objavili dezinformacija. No, to ih previše ne uzbuđuje, jer je u današnje vrijeme prevlasti društvenih mreža kao osnovnog izvora informacija objavljivanje netočnih informacija i lažnih vijesti postalo uobičajeno. Razlog za to je činjenica da dobar dio konzumenata tih vijesti zapravo ne mari za istinu, već im je najbitnije da ta vijest godi njihovim ušima i uklapa se u njihov svjetonazor.“.
Zaključak
Stonske zidine predstavljaju fascinantan spoj povijesne baštine i prirodnih ljepota. Njihova dužina, arhitektura i strateški značaj u povijesti Dubrovačke Republike svrstavaju ih među najvažnije kulturno-povijesne spomenike Hrvatske i to je u svakom slučaju neosporna činjenica. Načelno, i spomenuta tvrdnja u mediju koristi točnu brojku (dužinu zida), ali je retorički upakirana u hiperbolu i relativizaciju činjenica. Ovaj tip informiranja često je prisutan u promotivnim i turističkim kontekstima, gdje se u svrhu popularizacije destinacije koristi pojednostavljeno ili preuveličano prikazivanje podataka. U tom smislu, tvrdnja da su Stonske zidine najduže nakon Kineskog zida tehnički se može okarakterizirati kao netočna, neprecizna i dezinformativna, no istovremeno ukazuje na stvarnu važnost ovog spomenika.
Za kvalitetnu analizu ovakvih tvrdnji nužno je usporediti i provjeriti više informacija, kao i razumjeti klasifikaciju zidova. Primjerice, neki zidovi poput Hadrijanovog ili Velikog zida Gorganske nisu u potpunosti sačuvani, no njihova izvorišna dužina premašuje dužinu Stonskih zidina višestruko. Također, neki od zidova nisu u potpunosti dostupni posjetiteljima, niti su sačuvani u obliku koji omogućava pješačku rutu, što nije slučaj sa Stonskim zidinama.
Stoga, iako Stonske zidine ne mogu s punim pravom nositi epitet „drugog najdužeg zida na svijetu“, njihova vrijednost kao kulturno-povijesne baštine, dostupne javnosti u gotovo cjelokupnom opsegu, ostaje neupitna i zaslužuje pažnju na nacionalnoj i internacionalnoj razini.
Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.